Svakodnevno spašavamo podatke sa hard diskova čija oštećenja, načinjena lošim rukovanjem, slučajno ili namerno, otežavaju, a ponekad u potpunosti onemogućavaju profesionalno spasavanje podataka. Odlučili smo da jedan takav slučaj obelodanimo.
Ako su vlasnici na nekoj od ploča diska ostavili tragove prstiju ili upotrebe šrafcigera, to predstavlja tehnički, ali ne i etički problem. Situacija se drastično pogoršava ukoliko su takve greške uzrokovali „profesionalni“ spašavači. To dovodi do povećanja broja poslova koji zahtevaju detaljnu analizu i dugotrajne „specijalne“ metode za oporavak podataka. Ipak, uprkos uloženom trudu, nekada nije moguće postići pozitivne rezultate zbog oštećenja nosača podataka.
Poslednji u nizu sumnjivih slučajeva je hard-disk koji je pre naše kompanije bio u „profesionalnom“ servisu za spasavanje podataka, koji je kao i klijent, izvan Srbije. Klijent nam je uređaj poslao na standardno spasavanje nesvestan pogoršane situacije u kojem je njegov uređaj bio posle prethodnog neuspelog spasavanja podataka. U pitanju je uređaj WD10TMVW – 11ZSMS5, kompanije Western Digital, iz familije „Helios“, u kojem se na tri ploče nalazi šest površina za skladištenje podataka i isto toliko glava za upis i čitanje podataka. Po započinjanju standardne procedure ovaj pacijent hard-disk je pokazivao neuobičajne simptome.
Misterija obrnutih ploča
Prilikom početnog pregleda, površine diska nisu pokazale velika oštećenja, a glave uređaja nisu signalizirale nepravilnosti. Međutim, pristup Servis Area (SA) na disku nije bio moguć. Nakon dublje analize, pretpostavili smo da je prethodno manipulisano sa pločom na kojoj je smešten firmver. Pretpostavka je bila da je „neko“, možda nesmotreno, obrnuo tu ploču. Naša pretpostavka se ispostavila tačnom, otkrivši (zlo)čin nepoštovanja prema klijentu i njegovim podacima.
Kada smo pristupili firmveru i podacima sa jedne ploče, ostale ploče su i dalje bile nedostupne. Tada smo se prebacili na analizu ostalih površina. Vizuelnim pregledom smo na dve površine ustanovili sitna oštećenja i ogrebotine, dok je jednoj od površina postojala je i uočljiva kružna ogrebotina. Analizirajući ovu situaciju, naši inženjeri su pretpostavili da je prethodni serviser obrnuo najviše oštećenu ploču. Moguće je da je to uradio s namerom da sakrije oštećenja na gornjoj površini, zamenivši je sa drugom pločom koja je „na oko“ bila u boljem stanju.
Pretpostavka se opet pokazala tačnom i uskoro smo imali pristup svim podacima. Proceduralno, podaci su prvo čitani bez pristupa površinama sa oštećenjem, a posle „specijalnog tretmana“ oštećenih površina, pristupili smo i čitanju sa njih. Trudom i zalaganjem, te upotrebom „specijalne metode“ – naši inžinjeri su klijentu spasili 164 GB vrednih podataka Od ukupno 20459 fajlova, 1866 fajlova bilo je oštećeno lošim sektorima, što smo utvrdili koristeći beta verziju našeg novog softvera za proveru integriteta spasenih podataka.
Svaka intervencija na hard disku, pogotovo na njegovim mehaničkim delovima, zahteva specijalizovano znanje i alate. Manipulacija podacima nije igra a nestručan pristup spašavanju često dovodi do daljeg oštećenja i može nepovratno uništiti podatke. Takvi pokušaji ne samo da ne daju rezultate, već stvaraju i veće probleme, što povećava vreme i troškove potrebne za oporavak podataka.
Stoga apelujemo na sve kolege spašavače da, ukoliko nisu u mogućnosti da reše problem, ne pokušavaju da sakriju svoje greške jer time samo produbljuju problem i onemogućavaju spašavanje podataka. Ili možda ne…
Aleksandar Dunjić
HelpDisc d.o.o.